Kako memory igre razvijaju radno pamćenje kod male djece

Memory je stariji od tableta, stariji od računala, stariji od većine igračaka u tvojoj kući. Kartice licem prema dolje, okreni dvije, pronađi par. Preživio je jer djeluje, a djeluje jer vježba radno pamćenje, vještinu do koje je odgojiteljima i učiteljima u nižim razredima itekako stalo.

Što je radno pamćenje

Radno pamćenje je mali mentalni radni stol na kojem držiš podatke dok ih koristiš. Zapamtiti broj telefona taman dovoljno dugo da ga utipkaš. Zadržati prvi dio upute dok slušaš drugi. Pamtiti gdje je bila kartica s lavom dok okrećeš žabu.

Kod djece dobro predviđa kako će se snaći u školi, jer gotovo sve u razredu to traži: „Uzmi knjigu, otvori desetu stranicu i napiši ime na vrhu“ znači tri stvari koje treba držati u glavi odjednom. Djeca slabijeg radnog pamćenja nisu manje inteligentna, samo lakše izgube nit, a to izgleda kao da ne slušaju.

Djeca vježbom postaju sve bolja u igrama pamćenja, a igra je veseo način vježbanja, iako istraživanja nisu jedinstvena u tome prenosi li se taj napredak na školski rad.

Zašto memory djeluje

Svaki potez u igri pamćenja je minijaturna vježba radnog pamćenja:

1. Okreni karticu. Zapamti je: što je i gdje je.
2. Okreni drugu. Usporedi je s prvom i sa svakom karticom koju si već vidio.
3. Posloži u glavi. Ako je par, gotovo. Ako nije, zapamti oba položaja za poslije.

Ništa drugo ne odvlači pažnju od tog kruga. Nema priče, nema pritiska vremena osim ako ga ne želiš, nema poraza. Dijete može igrati dvadeset minuta i u tom vremenu desetke puta proći krug zapamti, usporedi, posloži.

Igra s dvogodišnjakom

S dvije godine igra još gotovo da i nije o pamćenju. Riječ je o čekanju na red, imenovanju slika i užitku okretanja. Igrajte najmanju ploču, dvanaest kartica u igri Memory Match, i većinu pamćenja odradi sam, naglas:

• „O, lav! Gdje smo vidjeli drugog lava?“
• „To je žaba. Zapamtimo: žaba u kutu.“
• Proslavi svaki par, i one koje si ti pronašao.

Poanta je pokazati kako pamćenje zvuči. Djeca upiju strategiju prije nego što je znaju upotrijebiti.

Igra s četverogodišnjakom

Četverogodišnjaci već stvarno mogu igrati. Kad dvanaest kartica postane lako, prijeđite na 24. Vrijedi poticati dvije navike:

• Izgovori sliku kad je okreneš. Kad nešto imenuješ, lakše se zapamti. U tihom okretanju kartice se zaboravljaju.
• Pogledaj prije nego što okreneš drugu karticu. Prvi poriv je okrenuti bilo što. Zastati i pomisliti „gdje bi mogla biti druga?“ upravo je ta vještina.

Memory Match broji poteze i vrijeme i pamti najbolji rezultat za svaku veličinu ploče, pa se četverogodišnjak može utrkivati sa svojim rekordom, a ne s bratom ili sestrom.

Igra sa sedmogodišnjakom i starijom djecom

Starija djeca mogu igrati s 36 kartica i počinju koristiti pravu strategiju: okreću sustavno, a ne nasumično, pamte parove položaja, a ne pojedine kartice, i primijete kad je kartica koja im treba već otkrivena. Zamoli ih da objasne svoju strategiju. Kad znaš opisati kako pamtiš, velik je to korak prema namjernom korištenju pamćenja u školi.

Dvije male napomene o igri

Dvoje roditelja pisalo je o istim stvarima, pa ih vrijedi spomenuti. Mjerač vremena u igri Memory Match kreće tek s prvim okretanjem, pa nitko ne gubi bodove zato što je najprije pogledao ploču. A tijekom igre postoji gumb Size, pa prelazak s 24 na 12 kartica kad se pridruži mlađi brat ili sestra ne znači vraćanje na izbornik i početak ispočetka.

Izvan igre memory

Kad ga jednom primijetiš, radno pamćenje vidiš posvuda. Kuhanje po receptu, slaganje Lega po uputama, kartaška igra Uno. Na ovoj stranici Melody Maker traži od djece da zapamte niz tonova i odsviraju ga, što je radno pamćenje za zvuk, a Tiny Town da pamte za koga je poklon dok hodaju preko cijelog grada. Različite igre, isti mišić.