Kako mališani uče brojati (i igre koje pomažu)

Većina dvogodišnjaka zna „brojati” do deset, a gotovo nitko od njih ne zna što zapravo radi. Recitiraju niz riječi, kao pjesmicu. Pravo brojanje, odnosno shvaćanje da zadnji izgovoreni broj kaže koliko čega ima, dolazi kasnije i traži iznenađujuće mnogo vježbe. Dobra je vijest da je to zabavna vježba i da najbolje ide kroz svakodnevnu igru.

Koraci na putu

Izgovaranje brojeva redom. Prvo dolazi sam niz: jedan, dva, tri, često s ponekim preskočenim ili ponovljenim. Ovdje jako pomažu pjesmice i brojalice.

Jedna riječ za jednu stvar. Zatim djeca uče pokazati svaki predmet jednom i uz njega reći jedan broj. Mališani često neki preskoče ili istu igračku izbroje dvaput. Kad svaku stvar tijekom brojanja dodirnete ili premjestite, na primjer stavite u kutiju, brojanje jedan po jedan postaje puno lakše.

Zadnji broj je odgovor. To je ta velika ideja. Istraživači su otkrili da djeci obično treba godinu dana ili više da shvate da kad brojite „jedan, dva, tri”, ono tri znači da ih ima tri. Prije toga, pitate li „koliko?”, dijete će veselo ponovno sve prebrojati umjesto da kaže ukupan broj.

Male količine na prvi pogled. Većina djece uskoro vidi dvije ili tri stvari bez brojanja. Rasporedi točkica, kao na kocki, pomažu im da brzo prepoznaju i veće količine.

Odbrojiti zadani broj i zbrajati. Kad čuje „daj mi četiri”, dijete mora odbrojiti točno četiri i stati. Kasnije dolazi „dva ovdje i još jedan, koliko ih je sad?”, prvi korak prema zbrajanju.

Zašto se isplati

Rane vještine s brojevima pokazuju se važnima. Veliko istraživanje koje je objedinilo podatke iz šest dugogodišnjih projekata pokazalo je da je matematičko znanje djece na polasku u školu bilo jedan od najjačih pokazatelja njihova kasnijeg školskog uspjeha, i u matematici i u čitanju. Pomaže i jednostavna igra s brojevima: u istraživanju s četverogodišnjacima i petogodišnjacima nekoliko kratkih partija društvene igre s brojevima poredanima u niz poboljšalo je nekoliko različitih vještina s brojevima, a napredak se vidio i tjednima kasnije.

Za ništa od toga ne trebaju radni listići. Treba samo roditelj koji često naglas broji stvari.

Svakodnevne igre brojanja

• Brojite dok premještate stvari. Čarape u košaru, bobice grožđa na tanjur, kocke u kutiju: jedna stvar, jedan broj.
• Na kraju pitajte „koliko?”. Nakon brojanja pitajte ponovno. Ako dijete umjesto odgovora ponovno broji, recite „tri! ima ih tri” i idite dalje.
• Daj mi… „Možeš li mi dati četiri žlice?” teže je nego što zvuči, a odlična je igra za stolom.
• Stepenice. Brojite stepenice gore i dolje. Kad silazite, probajte brojati unatrag.
• Prsti. Pokazujte brojeve na prstima i pustite dijete da vas oponaša. Pet prstiju na jednoj ruci zgodno je uporište.

Kako to radi Counting Critters

Counting Critters na Tiny Hands Play prati iste korake. Prijateljski kit pita koliko je životinjica u malom čamcu. Kad dijete dodirne svaku, iznad nje se pojavi broj i ton ide sve više, pa je jedan dodir jedna životinjica i jedan broj, a zadnji broj je odgovor. Na sljedećim razinama ima ih do sedam, pa do deset (dva reda po pet mjesta u čamcu pokazuju desetku na prvi pogled). Na nekim razinama kit traži određeni broj životinjica, a dijete puni čamac i pali motor; igra ne pokazuje koliko ih je već unutra, pa mora samo brojati i znati kada stati, a ako ih ukrca previše, motor samo zakašlje. Zadnje razine dodaju životinjice koje doplivaju i oduzimaju one koje skoče u vodu. Igra namjerno nema glas, pa možete brojati zajedno na hrvatskom. Pogrešan odgovor pocrveni, kit odmahne glavom i nema mjerača vremena.

I pravo brojanje

Najbolja vježba brojanja i dalje je daleko od ekrana: na stepenicama, uz užinu, u kadi. Igra je lijep dodatak; glavno je zajedno brojati stvarni svijet.